Blagoje Paunović

Dete Partizana, Blagoje Paunović došao je u klub još kao devetogodišnjak i prošao sve selekcije dok nije debitovao za prvi tim, u finišu sezone 1965/66. Od naredne je standardni član prve postave i to ostaje sve do odlaska iz kluba, 1975. godine. Sa malim prekidom dok je igrao u inostranstvu, Blagoje Paunović je u Partizanu preveo skoro pola veka. Igrao je na poziciji centarhalfa i bio poznat kao veliki i beskompromisni borac. Na žalost, vreme kada je nastupao za Partizan, nije bilo baš najsjajnije za naš klub, malo zbog nedovoljno kvalitetnog igračkog kadra, malo zbog slabosti uprave, tek, Partizan u Paunovo vreme nije osvojio nijedan trofej, pa se slobodno može konstatovati da je Paunović sigurno najbolji fudbaler Partizana koji nije osvojio nijedan trofej sa klubom.

Iz Partizana, Paunović je otišao u holandski Utreht, pa igrao malo za OFK Kikindu, te Ouklend, da bi karijeru završio u Sinđeliću. U periodu od kraja 1967. pa do početka 1973. godine, Paunović je odigrao 39 utakmica za reprezentaciju Jugoslavije, a na 20 je bio i kapiten tima. Samostalno je trenirao nekoliko klubova (Logronjes, Budućnost Banatski Dvor...), ali je najveći deo trenerske karijere proveo kao pomoćnik ili član stručnog štaba kod Miloša Mulitinovića, Osima, Tumbakovića i Vladimira Vermezovića. Na žalost, priliku da bude prvi trener Partizana, nikada nije dobio.

Blagoje Paunović rođen je 4. juna 1947. u Pustom Šilovu kod Medveđe, a umro u Beogradu, 9. decembra 2014. godine. Sin Veljko bio je velika nada Partizana, ali je fudbalsku slavu sticao u Španiji. Danas je odličan trener i neko koga bi svaki partizanovac voleo da jednom vidi na klupi Partizana.