Isti sistem takmičenja kao prošle godine (domaćini grupa su ponovo bili Partizan i Subotica), s tim da su ove u finalu igrana dva meča. Novina je i to što su klubovi imali pravo da angažuju strane igrače, pa je tako za Zvezdu igrao Nemac Fen, za Radnički Bugari Kneev i Andrejev, itd.
Finale je ove godine bilo uzbudljivo kao retko kada. Zvezda je neočekivano dobila pri meč, a kad se očekivalo da na svom terenu "overi" titulu, Partizan je uzvratio. Odlučili su parovi, gde je Partizan, bez izgubljenog seta, dobio sva ti meča. Bilo je i incidenata, pa je tako kapiten Crvene zvezde, Nebojša Đorđević, posle pobede nad Zimonjićem, pretio jednom navijaču Partizana, a hteo je da nasrne i na trenera Partizana, Matiju Jašovića. Razlog je bilo nekorektno navijanje. Varnica je bilo i u susretu između Vemića i Vujića, kada je došlo do oštrog verbalnog duela između njih dvojice. Bojan Vujić je tvrdio da ga je u finišu meča Vemić opsovao, Vemić se branio da je zapravo zbog greške opsovao samog sebe i da je Vujić to pogrešno protumačio. Sve skupa, super zanimljivo i neizvesno finale, i na kraju pobeda favorita, i, realno, kvalitetnije ekipe.