Broj klubova Prve lige je smanjen na 6, a igralo se po četvorokružnom sistemu. Partizan je u prvenstvo ipak ušao oslabljen u odnosu na prethodnu sezonu. Otišla je nekolicina vrlo bitnih igrača - Anđelić u Holandiju, Koljenšić u Crvenu zvezdu, te Korenić, Kravljanac i Slobodan Obradović (Obradović se vratio krajem januara i odigrao poslednja tri kola) na služenje vojnog roka. Preko svega ovoga, zbog tuče na utakmici drugog kola protiv Slavije, kažnjeni su Nikola Rebrača i Radosav Dravić, prvi neigranjem do 10. decembra (kao i igrač Slavije Vadnjal) drugi sa neverovatnih godinu dana, pa je za njega ova sezona bila završena tek što je počela. Jasno je bilo da nam predstoji teška borba za opstanak (ispadao je samo jedan klub) sa ekipom Slavije. Tako je i bilo, sve do poslednjeg kola je bila neizvesno ko će napustiti Prvu ligu. Upravo su se ove dve ekipe sastale u poslednjem kolu, i to u Beogradu. Meč je završen nerešenim rezultatom, što je Partizanu bilo dovoljno za osvajanje 5. mesta i zadržavanje statusa prvoligaša.
Ipak, mada je opstanak izboren na terenu, Partizan je sledeće sezone morao u niži rang, tj, slabiju, grupu B. Slavija se, naime, žalila na nastup Aleksandra Anđelića u 9. kolu, protiv Medveščaka. Partizan je pobedio u toj utakmici sa 4:2, a Anđelić je igrao za naš klub. Priča oko registrovanja i nastupa Anđelića, kao i čitav tok oko ovog slučaja je prilično komplikovana, ali, ukratko, treba reći da je Anđelić tada bio član holandskog Nijmegena. U decembru je proveo nedelju dana na odmoru u Beogradu, pa ga je uprava našeg kluba zamolila da odigra utakmicu protiv Medveščaka, što je Anđelić, naš dugogodišnji igrač (16 godina je proveo u Partizanu), i uradio. Sve skupa, realno, naša uprava je napravila veliku grešku, pa konačna odluka o registrovanju meča sa Medveščakom rezultatom 0:6, nije bila nepoštena. Treba reći i da se Zagrepčani nisu žalili na ishod meča, jer su smatrali da su pošteno poraženi na terenu. Ta dva boda su im na kraju donela drugo mesto ispred Olimpije