Zoran Čava Dimitrijević
Dete Partizana, prošao je kompletnu našu školu, trenirali su ga Stevan Ćele Vilotić, Aleksandar Atanacković, Minda Jovanović. Već tada, u mlađim kategorijama, isticao se ogromnim talentom, pa mu se predviđala velika budućnost. Na žalost, osim prema fudbalu, mladi Čava (nadimak koji mu je imao i otac) gajio je ljubav i prema provodu, noćnom životu, pa i "kapljici". A fudbal i sve ovo drugopobrojano, teško idu zajedno, pokazalo se mnogo puta ranije, pa i u Čavinom slučaju. U vreme kada je završavao juniorski staž i bližio se debiju u prvom timu, važio je za najveći talenat jugoslovenskog fudbala. Prve nastupe u seniorskoj konkurenciji imao je u sezoni 1981/82, a naredne je već odigao 23 utakmice (i postigao tri gola) i dao značajan doprinos osvajanju titule. U sledeće dve sezone takođe igra dosta dobro, ali sada već sve češće izostaje iz prvog tima, uglavnom iz razloga navedenih malo gore, pa na kraju sezone 1984/85 (u kojoj je imao čast da zaduži "desetku" tek penzionisanog Moce Vukotića) napušta Partizan. Imao je najpre kratku epizodu u Americi, gde je igrao mali fudbal u Kanzas Sitiju, a onda prešao u Spartak. Nije baš mnogo igrao u subotičkom klubu, i 1987. godine, a na poziv legendarnog Ćire Blaževića, Čava Dimitrijević prelazi u Dinamo. Obično navijačima nije baš prijatno kad im igrač (pa makar i bivši) kluba za koji navijaju ode kod nekog od velikih rivala, ali, kad je Čava u pitanju, mislim da mu nijedan jedini partizanovac nije zamerio odlazak u Dinamo, štaviše, verujem da je većina (autor sajta je među njima) navijala za što bolje Čavine igre u novom klubu. I jeste igrao odlično te prve sezone, bio je standardan, postao ljubimac navijača. Sledeće godine, međutim, Blaževića menja Josip Skoblar, Čava je sve češće na klupi ili tribinama, i na kraju te druge sezone u Dinamu, 1989. godine, prelazi u francuski Dižon u kome je proveo dve sezone. Nakon Dižona je igrao još za neke, manje poznate francuske klubove, a po završetku karijere, ostao je da živi u Francuskoj.
Zoran Čava Dimitrijević je rođen u Beogradu 28. avgusta 1962. godine, a umro u Nantu, 13. septembra 2006. godine. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Sa Partizanom je osvojio titulu 1983. godine. Ima sina Miloša koji je takođe bio vrlo dobar fudbaler.