Nenad Đorđević
Karijeru je počeo u Jedinstvu iz rodnog Paraćina, a u leto 1999. godine postao je član Obilića, tadašnjeg vicešampiona Jugoslavije. Odigrao je 4 odlične sezone za "Vitezove", stekao u to vreme i status reprezentativca, a 2003. godine prešao je u Partizan. Bio je standardan u prvih jedanaest od samog početka, kako u "uspešnim" sezonama, 2003/2004 i 2004/2005, tako i u naredne dve, rezultatski vrlo slabe. Na pola ove druge, 2006/2007, Đorđević je prešao u japanski Džef junajted. Nije se dugo zadržao u Japanu, početkom 2008. godine, vratio se u naše redove. Mada je igrao samo u prolećnom delu sezone, dao je veliki doprinos u osvajanju duple krune, baš kao što je bio vrlo zaslužan i za odbranu titule i kupa naredne sezone, kada je, nakon odlaska Stevana Jovetića, postao i kapiten ekipe. Kapitensku traku nosio je, naravno, i u sledećoj sezoni, kada mu je početkom 2010. godine, potpuno neočekivano, saopšteno da klub više ne računa na njega. Procena tadašnjeg trenera Gorana Stevanovića bila je da šansu treba da dobiju neki mlađi igrači, pa je kapiten stavljen na transfer listu.
Trenirao je par meseci sa mlađim kategorijama, sve dok u aprilu nije potpisao za ruski tim Krila sovjetov, u kome će igrati standardno i vrlo dobro do januara 2012. godine, kada je dobio otkaz i to zbog krajnje naobičnog razloga. Tadašnji trener ruske ekipe smatrao je da mu je u odbrani potreban neko viši (Đorđević je visok 183 cm), a da je previše dobar da bi bio rezerva. Krajem februara te 2012. godine otišao je u švedski Kalmar, a odatle u nižerazrednu ekipu Berge, takođe iz Kalmara, gde će 2017. godine i završiti karijeru.
Nenad Đorđević je rođen 7. avgusta 1979. godine u Paraćinu. Sa Partizanom je osvojio 4 titule prvaka - 2005, 2008, 2009. i 2010 godine, kao i dva kupa, 2008. i 2009. godine. Za reprezentaciju je odigrao 17 utakmica i postigao jedan gol.