Miodrag Živaljević
Ponikao je u Radničkom iz rodnog Kragujevca, a u Partizan je stigao u leto 1969. godine, nakon što ga je, na međurepubličkom omladinskom turniru u Ohridu, zapazio tadašnji trener mlađih kategorija Partizana, Mirko Damjanović. Mada sa 18 godina najmlađi prvotimac Partizana te sezone, izborio se za svoje minute na terenu i imao zapažen učinak. I narednih godina igrao je manje - više standardno, i to uglavnom na poziciji desnog krila. Ostao je među crno - belima do 1975. godine, a nakon odsluženja vojnog roka, jednu polusezonu igrao je za subotički Spartak, odakle je januara 1977. godine otišao u inostranstvo.
Prvi inostrani klub u Živaljevićevoj karijeri bio je Nirnberg, tada drugoligaš, sa kojim je u drugoj sezoni izborio plasman u prvu Bundesligu, a potom, nakon sezone provedene u najjačem rangu, u leto 1979. godine, a na preporuku bivšeg saigrača Ivana Ćurkovića, potpisao je za Olimpik iz Liona, koji je tada vodio čuveni Eme Žake. Lion je te sezone, u ligi od 20 klubova, osvojio 18. mesto (Živaljević je odigrao 28 utakmica i postigao 4 gola), pa je igrao u baražu za opstanak u prvoj ligi, sa imenjakom, Olimpikom iz Avinjona. Izborili su opstanak, a iako najzaslužniji za taj uspeh (postigao je tri gola u prvom i jedan u drugom meču baraža) Živaljević nije dobio ponudu da produži ugovor, pa je prešao u ekipu Rena, člana druge lige. Tamo je odigrao praktično samo prvi deo sezone, pošto je u drugom izgubio mesto u timu. Odigrao je zatim jednu sezonu za kiparsku Larnaku, a 1982. godine, Miodrag Živaljević, zaputio se preko "Velike bare". Igrao je naredne dve godine u SAD, što veliki, što dvoranski fudbal, da bi 1984. godine rešio da okonča karijeru. Nastavio je da živi u Americi, jedno vreme držao školu fudbala u Džeksonvilu, ali je penziju dočekao radeći kao taksista (!), u periodu od 1999. do 2013. godine. Nakon penzionisanja, vratio se u Srbiju.
Miodrag Živaljević je rođen 9. septembra 1951. godine u Kragujevcu, a za 6 sezona u Partizanu, odigrao je 142 utakmice i postigao 20 golova, uključujući i pobedonosni gol u večitom derbiju iz marta 1974 godine.